Podnositi jedni druge u ljubavi

Pripremio: don Ivo Balukčić

Srijeda, 7. rujna 2011.

''Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov'' (Gal 6,2), poučava nas sv. Pavao.

Svaka osoba ima neko breme koje mora nositi. To su tjelesne ili moralne slabosti, dužnosti, odgovornosti, napori, patnje koje mora nositi. Svatko osjeća potrebu neke prijateljske ruke koja će mu pomoći i podržati njegov teret. Kristov zakon koji je zakon bratske ljubavi, zahtijeva međusobno pomaganje, zbog njega bi srce kršćanina trebalo biti uvijek otvoreno drugima, pripravno zaboraviti na sebe da bližnjima pruži pomoć i utjehu. Sveti Pavao nas upućuje: ''radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima'' (Rim 12, 15).

Osim toga ljubav nas navodi da budemo ''svima sve'', da se prilagodimo ne samo potrebama braće, nego i njihovu mentalitetu, značaju, ukusu, osobnosti svakoga od njih. Ljubiti bližnjega radi Boga, prepoznavati u svakom čovjeku sliku Božju, stvor Božji i dijete Oca nebeskoga – to ne znači ljubiti nekako hladno, općenitom ljubavlju koja obuhvaća sve ljude kao neku skupinu ne obazirući se na pojedine osobe. Istina je da je Isus volio sve ljude božanskom ljubavlju, ali ipak se – čitajući stranice Evanđelja – može uočiti da je prema različitim osobama njegova ljubav poprimila različne načine. Podsjetimo se samo kako se prema svakom apostolu drugačije odnosio ili prema prijateljima u Betaniji. Nije postupao s Petrom kao s Ivanom, niti s Martom kao s Marijom. Ljubav nas vodi da sa svakim bratom postupamo prema njegovoj osobnoj situaciji, prema temperamentu, osjetljivosti, sposobnosti, mogućnosti. Tada bližnji osjeća toplinu ljubavi koja nastoji da se prilagodi njegovoj osobi i da olakša njegovo breme. Sveti Pavao piše: '' Prigrlite jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju'' (Rim 15, 5-7).

Nadalje sv. Pavao piše da ljubav ''sve podnosi''. Podnosi pogreške, slabosti, nedostatke, temperament koji može biti više ili manje ugodan ili simpatičan, osobito u zajedničkom životu. To je doista zajedničko breme koje treba s ljubavlju snositi. Uzevši u obzir granice svakog čovjeka, nemoguće je zajednički živjeti a da ne budemo jedni drugima na teret, i to posve nehotično. To ne može nitko izbjeći i jedino je rješenje ''podnositi jedni druge u ljubavi'' (Ef 4,2) u poniznoj svijesti da ako svatko mora nešto pretrpjeti, u isto je vrijeme svatko pomalo uzrok da drugi trpe. Jak će biti neugodan slabome, radin nemarnome, hrabar će smetati plašljivome – i obrnuto! Osim toga, onaj tko je sposobniji morat će se više svladavati, suosjećati, prilagođavati se. I tu nam sveti Pavao daje savjet: ''Mi jaki treba da snosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. Svatko od nas neka ugađa sebi na dobro, na izgrađivanje. Ta ni Krist nije sebi ugađao'' (Rim 15, 1-3). Kada bi se mi kršćani u svojim zajednicama vladali po ovim evanđeoskim načelima ljubavi ovaj svijet bi bio puno ugodniji za život.